http://www.vranjak.info/ de-de Dobro došli na Vranjačko - trebavski informativno-zabavni portal info@nospam.com (vranjak.info tim) info@nospam.com (vranjak.info tim) Mon, 06 Sep 2010 10:33:41 +0200 Mon, 06 Sep 2010 10:33:41 +0200 http://backend.userland.com/rss e107 (http://e107.org) 60 http://www.vranjak.info/e107_images/vranjak3.JPG http://www.vranjak.info/ 88 31 http://www.vranjak.info/news.php?item.340.3 ]]> sjox66@nospam.com (sjox66) Tue, 24 Aug 2010 10:23:31 +0200 http://www.vranjak.info/news.php?item.340.3 http://www.vranjak.info/news.php?item.339.3 ]]> sjox66@nospam.com (sjox66) Mon, 16 Aug 2010 16:38:15 +0200 http://www.vranjak.info/news.php?item.339.3 http://www.vranjak.info/news.php?item.338.3 DVIJE ISTINE



Po svim zakonima prirode bilo bi razumno reći da postoji samo jedna istina i nasuprot njoj jedna laž. Da to danas nije više tako potrudilo se više faktora ili nazovimo ih činilaca. Šta čine, bolje je ne spominjati, ali tema je takva da smo prinuđeni da o tome progovorimo. Dakle, njihov osnovni zadatak je taj da čine nedjela i to na način da pravu istinu pretvaraju u neistinu, a neistinu u (njihovu) istinu i na taj način umjesto jedino razumnog shvatanja samo jedne istine, serviraju nam drugu istine, takozvanu njihovu, lažnu. Pošto se radi o trenutnim svjetskim moćnicima, treba reći da oni pišu istine po svom nahođenju i tako našu istinu (onu stvarnu) koja njima smeta, proglašavaju za golu laž, a nasuprot njoj donose iz svojih bolesnih glava neku novu „lažnu istinu“, koju plasiraju u medijima kao njihovu „pravu istinu“.

Tako moćan način medijskog iskrivljavanja slika, stvari i same istine, nezapamćen u novijoj a ni starijoj istoriji čovječanstva sa pravom možemo nazvati najprljavijom medijskom igrom koja se desila, nikom drugom do li jadnom ispaćenom srpskom narodu. Zašto je to tako, teško je dati odgovor iz današnje perspektive, ali vrijeme će pokazati jednoga dana, zašto na geografskoj karti Evrope nema mjesta za srpski narod, zašto je neko doneo odluku da jedan narod ne smije više da postoji niti da brani svoj suverenitet i svoj po svim pravima pripadajući mu, integritet. Jednog dana će neko morati objasniti, ako nikome drugome, onda stubu istorije... ko je i zašto donio odluku o nestajanju Srba. Takođe moraće bar pred Bogom priznati na koji način je to sistematski činjeno.

Stidjed će se jednog dana mnogi svojih predaka, ali sve dok satana živi u zapadnjačkim dušama i tijelima, neće imati ko suzu pustiti nad tim strašnim zločinom.

Mnogo je primjera gdje se da zaključiti kako je ovo savremeno doba i savremeni svjetski poredak bio surov prema nedužnim Srbima i kako su bezstidno pisali „drugu istinu“ i „drugu istoriju“, silujući onu prvu, pravu i jedinu. Da su to činili stranci i bjelosvjetske hulje, razumjeće srpski narod nekako, ali da su to činili komšije „dojučerašnji pobratimi“, balije i Hrvati, kao i malobrojni plaćeni srpski izdajnici, koje su Srbi, ako ništa drugo onda bar cijenili i poštovali kao svoje bližnje, nemogu Srbi nikad razumjeti. To što ih nemogu razumjeti nečudi, ali čudi ako im oproste kao i bezbroj puta do sada. Vrijeme je da Srbi više nikome ne opraštaju.

Navedimo sad par primjera ko i kako ubija istinu i piše neku novu, svoju, samo njemu poznatu.
Svima nama je poznata „Oluja“ koja se desila u Hrvatskoj pri čemu je pobijeno i protjerano sve što je bilo srpsko i oduzeto im pravo na bilo šta u slučaju da prežive. Pucali su hrvatski „Vitezovi“, po izbjeglom i nejakom srpskom stanovništvu u koloni koja je napuštala svoja vijekovna ognjišta, da bi po njihovoj „drugoj istini“ to bila njihova hrabra borba protiv agresora. Zamislite koji agresor, djeca, starci i žene u koloni koja bježi. Ako su to hrabri „Vitezovi“, onda nemam riječi. Slave oni tako „obljetnicu“ u Kninu i poručuju Srbima kako isti treba jednom za navijek da nauče da su krivi zato što su Srbi i da im nikada nema povratka u Hrvatsku, a pošto im nije bilo dovoljno vrijeđanja verbalnim putem, potrudili su se da naprave i nekoliko incidenata u kojima je bilo i povrijeđenih srpskih povratnika. Takva mržnja se zaista može sresti samo kod Hrvata i u Hrvatskoj.
Pri tome, napomenimo, da im nisu zaboravili poručiti kako će ih ponovo ubijati. Važno je još reći i to da se hrvatski vrh otvoreno zahvalio hrvatskim braniteljima i čestitao im dan oslobođenja.
Podjednako su bii glasni i polutanka Kosorova i politički umjerenjak Josipović. Poručili su i javnosti i Srbima da njima Hrvatima nemože niko ništa jer su pod zaštitom satane sa zapada.

Takodje nam je poznat slučaj Ganić, koji je završen onako kako je završen. Nikada neće biti izručen Srbiji jer po balijskoj i svjetskoj istini on nije kriv i netreba da odgovara za ono što smo svi mogli čuti na snimku kada naređuje da se pobiju svi redom. Za zapad ni video materijal nije relevantan jer oni imaju svoju istinu, a to je nešto drugo. Pitamo se možda, zašto taj zapad podržava toliko balijetine na Balkanu, a u arapskim zemljama ih ubijaju. Odgovor je, jer im još trebaju.

Pošto još nije gotovo razgrađivanje bivše nam države, sada su na redu reis - el - ulema Cerić koji treba da da znak novopazarskom muftiji da počne buna na Sandžaku, što treba da predhodi odvajanju Sandžaka , naravno opet po nekoj njihovoj „drugoj istini“. Ništa netreba da nas čudi, samo bi jedno bilo bitno da se desi, a to se nažalost nemože desiti, jer srpski narod nije toliko uman da shvati ko su mu izdajnici i kojim putem treba krenuti, nezna taj narod prepoznati đavola onako dobro kako se zna boriti kada ga napadnu i braniti svoj jad i bijedu preostalu mu poslije krvavih vijekova naleta sotone. Neznaju oni prepoznati Tadićevu laž i izdaju, isto onako kao ni Dodikovu obmanu, jer tamo gdje Srbi vrše pomene za nevino nastradale pripadnike srpskog naroda od strane Hrvata i balija nema njih, da se nebi iskvarili svojoj braći.

Takav slučaj je i sa Kosovom i Metohijom, tamo gdje ono preostalih srpskih svetinja međunarodni posmatrači predaju šipcima na čuvanje, onim istim što su pre neki dan palili, rušili i lomili najveće srpske svetinje, vijekovima čuvane na svetoj srpskoj zemlji. Pitaće se mnogi, zašto,... odgovor je poznat, oni imaju svoju „drugu istinu“. Po toj njihovoj istini, šiptari nisu mogli sa Srbima pa su morali dobiti državu, a Republika Srpska koju stalno pljuju iz Sarajeva mora balijama i katolicima „lizati ....“. Da nebi dalje nabrajali, Hag, Srebrenicu, Kravice, Sloveniju, Hrvatsku, C. Goru, Bljesak, Račak, Omarsku, Sijekovac, ...

Kao aktuelan problem je i traženjem nestalih i poginulih lica u ratu, objasnimo samo kratko.
Sarajevske Republičke institucije neće da traže nestale Srbe jer prvo sebi namiruju izmišljeni preuveličani broj svojih balijskih žrtava, a ako zafali namiriće sa Srbima, dok pri tome banjalučkom institutu ne dozvoljavaju da vrše eshumacije srpskih žrtava.
Gorke su duple istine, gorke po srpski narod, ali možda su i nastale kao sredstvo „čišćenja satanističke evrope od nebeskog srpskog naroda“.

Neka svi oni pripadnici srpskog naroda koji sarađuju sa satanom i zapadom odu Bogu na sud, a svi patriotski opredjeljeni Srbi neka se okrenu istoku, pravoslavlju i jedinom spasu, našem suncu koje se tamo rađa.


Neka Bog sve vidi...]]> zzlato@nospam.com (zlatko) Sat, 07 Aug 2010 00:04:19 +0200 http://www.vranjak.info/news.php?item.338.3 http://www.vranjak.info/news.php?item.337.3 BORIS TADIĆ, KUM SRPSKOG IZUMIRANJA



Sastala se ta dvojica braće, jedan pored drugoga su stali
koplja i mačeve naoštrili pa u srpski narod uperili,

Dva brata su, a rođeni nisu, al se vole više neg rođeni,
jedan drugom i krvi bi dali, dali brate, ali samo srpske,

Valjda im je samo srpska slatka, samo srpska krv sme da poteče,
za nju niko u zaštitu ne sta, jer nju žele Tadić i Silajdžić...


Mislili smo da je prošlo vrijeme epskog pripovijedanja i tragičnih bilješki iz istorije srpskog naroda, ali izgleda da smo se grdno prevarili. Nije prošlo zlo od pamtivijeka, ponovo se nad Srbe nadvilo...Nevjervatno ali istinito... ponovo su Brankovići na djelu. Izdaja je izgleda „postala“ glavno zanimanje kod Srba. Dokle tako, dokle da srpske majke rađaju izdajice, i da čestiti i pošteni jadni Srbi, ponovo stradavaju baš od srpske ruke...

Predsednik Srbije nije došao na parastos u Biraču, ali je mirno stajao pored Harisa Silajdžića koji je u Srebrenici vređao Srbe. Kao da se iz njegovih usta čulo ono isto gađenje prema srpskom narodu, koje smo imali priliku čuti iz usta nazovi, g. Silajdžića. Nije to, gospode... ni omirisalo, ali da mrzi i prezire Srbe, zna veoma dobro, pa se sa pravom pitamo, ko je od koga tako „dobro“ naučio, dal Tadić od Silajdžića ili obrnuto.
Dobro nam je poznato, da kad seljaku crkne krava svako normalan žali, jer je to ipak gubitak, a g. Tadić zvani BoTa, bratunačke srpske žrtve ni da pogleda, a kamo li da nešto preduzme ili da se izvine, kad je već navikao da se izvinjava balijama i baliluku. To se da vidjeti iz sledećeg teksta.
Predsednik Srbije BoTa oglušio se o zvaničan poziv da se 12. jula pokloni srpskim stradalnicima u Biraču, ali je zato 11. jula mirno stajao u Potočarima dok ga je Haris Silajdžić zvani HaSi u svom govoru brutalno gazio, tvrdeći da se genocid nad Bošnjacima desio u čitavoj BiH.
Nažalost, bilo je to samo taktičko „gaženje“ jer to su dva brata, srbomrsca, BoTa i HaSi. Dok je njih balije mogu da uživaju. Samo neznam šta ih čeka kada braća odu sa scene.

Ali da se vratimo ipak u sadašnjost ili bolje rečeno u blisku prošlost i da vidimo šta se to još dešavalo interesantno u Potočarima. Kao što znamo, poznato nam je da je Silajdžić veoma uspiješno i u svom govoru i u svom dosadašnjem političkom zalaganju uspio da u skoro cijelom svijetu progura mit o genocidu, pa čak i u Srbiji, zahvaljujući nikom drugom do Tadiću, ali mu je ipak ostalo još jedno mjesto, a to mjesto se zove BiH. Nemoćan da u BiH nametne mit koji je nametnuo u Srbiji, a koji treba da bude deo platforme za buduće političke događaje na ovom prostoru, Silajdžić je pozvao EU da “postavi zahtev Parlamentarnoj skupštini BiH da usvoji predloženi zakon o zabrani poricanja holokausta i genocida”. Na taj način bi kao i do sada nebrojeno puta ostvarivao svoje bolesne ciljeve uz pomoć srbomrzaca iz međunarodne zajednice. Iako je na ovakav bolestan stav Silajdžića i njegove klike, reagovao predstavnik srpskog naroda u PS BiH, niko iz međunarodne zajednice nije našao za shodno niti da se oglasi. To je zasigurno jasna poruka pripadnicima srpskog naroda, da nisu dobrodošli u novi svjetski poredak.

“Poziv EU da postavi zahtev Parlamentarnoj skupštini BiH da usvoji predloženi zakon o zabrani poricanja holokausta i genocida predstavlja nastavak dobro poznate politike opstrukcije bilo kakvog dogovora u BiH i pozivanja stranog faktora da interveniše u korist jedne strane”.
Da poniženje bude kompletno, potrudio se predsednik Srbije Boris Tadić, oglušivši se o zvaničan poziv da 12. jula dođe u Bratunac i oda počast nevinim srpskim žrtvama.
I dok Tadića smatraju predsednikom matice, neverovatno je da on nikada nema vremena da dođe u Bratunac. Žalosno je što iz iskustva bratunačkih Srba ništa nije naučio, a mogao je naučiti da što više podilazi bošnjačkim političarima i međunarodnoj zajednici oni od njega više traže. Sledeće što će tražiti od njega jeste da im na „tacni“ isporuči RS jer se apetiti povećavaju, pa sad Silajdžić kaže da je genocid bio u čitavoj BiH. Naravno, za Tadića je to sve istina, jer jedina istina za njega nije da su Srbi patili i da je prema njima učinjen zločin, jer da je tako do sada bi pored srebreničke rezolucije bila usvojena i „obećana“ ona druga koja govori o zločinima nad srpskim stanovništvom.

Međutim nje nema, nema i pitanje je da li će je ikada i biti.

Nadajmo se da će se jadni Srbin jednom već okrenuti na pravu stranu i izabrati pravog predsjednika, a ne ovakve izdajnike i okupatorske sluge. Ukoliko se to ne desi, nestaće RS, a svjetlost dana će ugledati Sandžak, i vehabijski pokret koji će se potruditi da se zatre trag svemu onome što je srpsko.

Neka nam Gospod Bog bude na pomoći...]]> zzlato@nospam.com (zlatko) Fri, 16 Jul 2010 23:43:14 +0200 http://www.vranjak.info/news.php?item.337.3 http://www.vranjak.info/news.php?item.336.3 BIJEG OD ISTINE


Da su krivci uvijek bježali od istine, a za to cinično krivili žrtvu, pokazuje i obična svakodnevnica koja je sve prisutnja u neskrivenom obliku na bosansko-hercegovačkoj političkoj sceni. Najnoviji primjer jeste slučaj Premijera FBiH Mustafe Mujezinovića koji svjesno izbjegava razgovor u vezi formiranja komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu, pokazujući da nema političke hrabrosti (volje) da to pitanje rješava u entitetskim institucijama.

To nam jasno govori da Vlada FBiH ne poštuje odluku Ustavnog suda BiH o formiranju komisije za ispitivanje stradanja Srba u Sarajevu i zbog toga direktno krši Dejtonski sporazum.
Na zahtjev srpske strane da im se objasni zastoj u ispunjavanju zadatka i obaveza Vlada Federacije se pravda izgovorom da su iskoristili sve mehanizme kada je u pitanju utvrđivanje istine o stradanju Srba u Sarajevu. Istina je sasvim drugačija i govori nam uprkos svemu, suprotno... Ništa se nije ni pokušavalo činiti po tom pitanju od strane Vlade Federacije BiH. Iz tog razloga institucije RS moraće se obratiti OHR-u, Savjetu za provođenje mira kao i visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH kao i ambasadama u BiH kako bi se konačno riješilo pitanje formiranja navedene komisije. Da li će to obraćanje uroditi plodom, niko nezna, ostaje da se vidi.

Sledeći korak srpskih predstavnika trebalo bi da bude pitanje odgovornosti Tužilaštva BiH jer se očigledno vidi da nije preuzelo ništa kako bi se utvrdilo ko je odgovoran zato sto se ne provode odluke Ustavnog suda BiH. U istom času bi trebalo da zatraže i objašnjenje ...kako to da je moguće da se na drugoj strani po pitanju zločina u Srebrenica u potpunosti ispoštuje odluka ustavnog suda. Da li je to u stvari svrstavanje na jednu političku stranu ili je nešto drugo u pitanju. Čekajući rasplet situacije, najodgovorniji predstavnici srpskog naroda po tom pitanju, riješili su da će sve učiniti na prikupljanju podataka o stradanju Srba u Sarajevu, kao i da će u krajnjem slučaju pribjeći održavanju protesta u glavnom gradu BiH.
Da cinizam federalnih vlasti i same međunarodne zajednice bude još veći potrudili su se njihovi najvažniji predstavnici koji su se praktično oglušili o srpske vapaje ili ih u potpunosti ignorisali, što je dovelo do ozbiljnih povreda dostojanstva i osjećanja najbližih srodnika, lica pogođenih ovim zločinom. Poruka koja je time upućena srpskom narodu, više je nego jasna, ... da li će je srpski narod razumjeti, pitanje je na koje se čeka odgovor...

Da se prisjetimo nakratko, kako se pre samo par godina desio „politički masakr“ pripadnika srpke političke scene, pre svega kadra SDS-a (59 članova u jednom mahu), pre svega zato što su bili pripadnici tog naroda i te stranke od strane međunarodne zajednice i visokog predstavnika Ešdauna. Danas ih sramno oslobađaju, te iste kukavice koje su ih, nevine „povješali“ na stub srama, ne mareći za njihove duševne patnje i patnje njihovih porodica kao ni za godine golgote koje su „mravi pojeli“. Na zahtjev srpske strane, upućene „danas“ i sadašnjem visokom predstavniku za smjenu onih koji „danas“ ne poštuju i ne provode dejtonski sporazum, taj isti predstavnik odgovara, da ako bi reagovao na svaki zahtjev, da bi u tom slučaju bilo puno smjena u državi. Zar to nije kap koja je prelila već odavno prepunu čašu međunarodnog cinizma, lopovluka, bezobrazluka i laži.

Za one neupućene pojasnimo šta je Mujezinović izjavio Srni. Dakle radi se o izjavi u kojoj je priznao da on nije ništa uradio po pitanju formiranja komisije za utvrđivanje istine o stradanju Srba u Sarajevu u proteklom ratu. Da citiramo... „Ništa nisam uradio po tom pitanju i neka taj problem rješava ko hoće“, rekao je Mujezinović, bez trunke griže savjesti, iako mu je to bila i dužnost i obaveza.

Posle svega što se desilo, predstavnici srpskog naroda i zaduženi za rješavanje tog problema iz RS najavili su tužbu protiv Mujezinovića, zbog nepoštovanja odluka Ustavnog suda,... ali zar je to put koji treba da vodi pomirenju i zajedničkom suživotu, koji bjelosvjetski „utopisti“ zagovaraju? Nevjerujem. Dal je to put koji nam garantuje da ponovo neće teći srpska krv, i da ponovo neće bjesneti ratovi ovim balkanskim brisanim prostorom, osuđenim na vječno ratovanje i ubijanje.
Dal je to rješenje koje će donijeti vječni mir ili je rješenje u podjeli kojom se više nikad neće pružiti prilika da srbomrzci kad god požele srpske krvi, uđu u srpsku kuću kao u ovčiji tor i izaberu jagnje ili ovcu i manu nožem ispod vrata da bi svoje ruke okupali u nevinoj srpskoj krvi. Da bi se to izbjeglo, treba se dobro razmisliti...

Da se nebi ponovo prevarili, i ponovo izabrali ulogu žrtve „Kurban bajrama“, ili „decembarskog božića“, prisjetimo se još nekih podataka i svjesno razmislimo, prije nego donesemo konačnu odluku.
Prema podacima beogradskog Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom, u Sarajevu je u toku rata ubijeneo više od 5. 500 Srba.
Iz saveza logoraša RS, po njihovoj evidenciji, na teritoriji Sarajeva registrovano je 126 logora, od kojih se jedan zvao „Alija Izetbegović“.
I na kraju kao najnoviji primjer imamo nepoštovanje zakona Federacije od strane njihovih političara i rukovodilaca, iz čega se, danas – sutra, može ponovo razbuktati novo krvoproliće na prostoru nasilne tvorevine BiH.
Nadam se da nam je svima dobro poznata stara izreka, „Tri puta mjeri, a jednom sijeci“.

Neka nas Bog čuva...]]> zzlato@nospam.com (zlatko) Tue, 29 Jun 2010 23:03:10 +0200 http://www.vranjak.info/news.php?item.336.3 http://www.vranjak.info/news.php?item.335.3 PAPINA PRVA POSLANICA - SPC



Kao što znamo, već odavno se šuška o unijaćenju i približavanju nekih srpskih episkopa i crkvenih namijesnika prema lukavom sluzi gospodara tame, rimskom papi. To unijaćenje koje je na snazi trenutno, mada slabo zapaženo u javnosti, trebalo bi da bude preteča pokatoličavanju cijelog pravoslavnog naroda. Ono što nije pošlo za rukom papi i slugama zla, ratovima i silom, riješili su da dovrše na način „trovanja“ SPC iznutra i uvlačenjem pravoslavaca neprimijetno pod papkovu dolamu. To se čini kroz vidljive promjene u obavljanju tj.vršenju crkvenog vjerskog obreda (službe) po novim pravilima koja su na snazi u katoličkoj crkvi. Na taj način đavoli će ostati čistih ruku jer će pravoslavni narod sam, dobrovoljno prići pod komandu jedinog svemogućeg, Boga na zemlji, kako sebe naziva, rimskog pape (može se čitati papka).

Taj isti papak se udostojio da pravoslavcima pošalje i prvu poslanicu u kojoj ih obavještava o sledećem:

„Vaš PaPa rimski...
Mojoj duhovnoj djeci, patrijarhu srpskom i grupici episkopa srpskih, koji sebe proglasiše nepogrešivim, pred moj prvi dolazak u Srbiju i grad Niš.(slijedi ukratko papina poslanica).
Po milosti lukavoga, pape rimskog – Boga na zemlji i sluge gospodara tame.
Draga duhovna djeco, moji revnosni episkopi srpski, zajedno sa mojim revnosnim patrijarhom srpskim!

U ovoj „prvoj“ poslanici upućenoj Vama, hoću da pohvalim vaš rad. Ali, s obzirom da mi u Vatikan stižu vijesti o tome da mnogi srpski episkopi pretenduju da budu nepogrešivi, a da su se neki već proglasili nepogrešivim, ovu poslanicu i počinjem malo oštrijim tonom:
E što je mnogo, mnogo je! Pretjerali ste, braćo... Nisam vas ja blagoslovio da u Srbiji budete nepogrešivi, odnosno veće pape od mene – papka, pardon pape rimskog. Kad ste mi dolazili i ljubili mi skute i rukave, učio sam vas kako da iznutra razbijate SPC, i da one šizmatike, koji uporno, od Krštenja Srba, hoće da ostanu u Pravoslavnoj vjeri, bar pounijatite, ako neće da se pokatoliče. Znate li koliko smo muke imali tokom istorije pokušavajući da ih na sve moguće načine pokatoličimo.
Sve smo pokušali: i ognjem i mačem, i Inkvizicijom, i nasilnim pokrštavanjem..., u novije vrijeme i masovnim istrebljenjem i genocidom. Sjetite se Jasenovca, gdje su naši fratri bili glavni egzikutori u mučenju i ubijanju milion Srba i na hiljade srpske djece. Upravo ti isti, sad su svetitelji katoličke crkve. Pomolićete se vi i njima u našim zajedničkim molitvama, vjerujem vam u to...
Sve smo dakle pokušali da ih pokatoličimo, ali, oni šizmatici imaju nekakav Kosovsko – Metohijski i Svetosavski zavjet i radije idu na mučeništvo nego da prijeđu u drugu vjeru. Krste se sa tri prsta... zamislite.
Prethodni papa(k) dok je još bio živ i ja smo dobro zapazili vas, grupicu srpskih episkopa, koji nam revnosno počeste dolaziti u Vatikan, dovodeći i vaše sveštenike da ih blagoslovimo i pričestimo,kako pravoslavci kažu – žetonima. Velike ste napretke činili, a posebno mi se sviđa što ste sa teološkog fakulteta izbacili Dogmatiku po vašem Sv. Justinu Ćelijskom, koji je toliko razobličio katoličko učenje.

Dobro je što ste uveli jednu novu Dogmatiku u kojoj ima i katoličkog i protestanskog i pravoslavnog i paganskog... jednostavno svega pomalo. Znam niste smjeli da uvedete katoličku Dogmatiku odmah, jer još nije vrijeme, ali ste uveli zato jako mnogo novotarija, naročito u Liturgiji. Najbitnije da studenti ne uče pravoslavnu Dogmatiku po Justinu Popoviću...koja govori o tome da prvenstvo nemože imati onaj koji je van Crkve, misleći na mene, papka rimskog, pardon papu. Da nisam van Crkve, lepo ste pokazali u Raveni, kada ste potpisali prvenstvo papka – pape i time priznali da su svi vaši Sveti Oci i Svetitelji, tokom više od deset vijekova bili u potpunoj zabludi. Sve je to dobro što radite protiv Pravoslavne vjere i šizmatika. Raduje me i činjenica, kako su lijepo ispali na slici administrator Atanasije i vikar Teodosije sa našim kardinalom tamo negdje na Kosovu. Vidi se kako su ozareni, radosni i presrećni.
Hoću da vas pohvalim kako dobro obavljate posao, bolje nego mi u Vatiknu, ili oni u Briselu ili Vašingtonu... Od pamtivijeka je bilo to, da poturica bude gori od Turčina...
Sve vam ovo pričam, mojim revnosnim srpskim episkopima, mojim srpskim zilotima, da bi shvatili sledeće:
Nepogrešivost pripada samo meni, papku (papi) rimskom, jer sam ja Bog na zemlji.
To ste uostalom i otpisali u Raveni.
Želim da vam još kažem da netrebate slati nikakav novac u Vatikan, jer će te se dosta potrošiti za moj dolazak u Srbiju i u grad Niš. Znam koliko košta moj dolazak, pogotovo kada želite da se dokažete koliko me zaista volite.
I na kraju ove moje Prve Poslanice, želim da pozdravim posebno novoizabranog Patrijarha srpskog, jer onaj prethodni – Pavle, nije bio ama baš ni za kakvu saradnju. Da nije bilo vas, mojih odanih episkopa srpskih, posebno episkopa bačkog – mog apostola ljubavi koji me najviše voli, davno bi digli ruke od Srbije i od srpskog naroda.
Sa željom da nastavite gdje ste stali, sve moje revnosne, meni odane i vijerne episkope srpske sa svete stolice blagosilja vaš papa(k) rimski.“

Na kraju ove papkove poslanice, šta drugo reći, osim da se veliko zlo navuklo na srpski ispaćeni narod. Tjeraju ga i poručuju mu papčići iz Vatikna da zaboravi, kako oni kažu, nekog genocidnog Sv. Savu, da zaborave neko zaraslo nebitno stratište, Jasenovac, da zaborave Kosovo i Metohiju kao neku daleku nebitnu zemlju itd.
Uostalom grobovi su zarasli, njih više nema, blistava svijetlost ispred nas sa zlatom, luksuznim kolima i vilama i pedofilnim orgijanjima je ono što nudi Papa svojim Paposlavnim Jezuitima u SPC.
U to ime Svetom Sinodu i njihovima čestitajmo na gornjoj poslanici i poželimo im da istraju na putu koji im je Papa trasirao, da slede taj put revnosno kao i do sada, jer tamo gde taj put vodi i gde se završava, nikada neće biti put i sudbina zaostalih Pravoslavnih i verujućih Srba.
Ovo gornje me podsjeti na ono iz Svetog Pisma: “Koga slijepac vodi zajedno će u jami da završe”.

Gospode Bože, sačuvaj nas, grešne...
]]> zzlato@nospam.com (zlatko) Sun, 06 Jun 2010 00:36:15 +0200 http://www.vranjak.info/news.php?item.335.3